Američki i francuski muzeji

Američki i Francuski muzeji se razlikuju. S francuskog stanovišta — razlike su ogromne. Kao prvo, kad američki muzej ima neko evropsko remek-djelo, onda je to velika kozmička greška do koje nije nikako smjelo doći. Jer, Amerikanci ne znaju uživati u umjetnosti. Za razliku od Francuza. Kad oni dobiju neko svjetsko remek-djelo onda je to dokaz kako su kolijevka kulture. Ta je tvrdnja, po njima, trivijalno dokaziva (već pisah ovdje).

I, ima još jedna velika razlika: Američki muzeji trguju umjetninama. Francuski ne. Što to znači da trguju? Znači da bilo koji muzej može neku sliku/skulpturu prodati drugom muzeju ili privatniku. A što to znači da “može”? Pa jednostavno — nitko mu ne brani! Uostalom, zašto bi itko i branio, muzeji se, isto kao i televizije, radio i internet portali trude pridobiti posjetitelje. Kad procijene da bi mogli kupiti sliku Rubensa, kad bi prodali po jednog Rothka i Van Gogha prvo pitaju povjesničare umjetnosti. Ako se i oni slože da je potencijalni Rubens vrijedniji od aktualnih Rothka i Van Gogha — ide se u kupoprodaju.

E, ali u Francuskoj je drukčije — zakon onemogućuje prodaju. Jer sve što je u muzejima je nacionalno blago. I točka.

Hm… Ok, bez “točka”. To je bilo sve do nedavno. Sad su se umiješale sve one zle kapitalističke, anarholiberalne i globalističke sile ovog svijeta i pokušavaju natjerati jadnu malu Francusku da promijeni taj zakon. Barem tako tvrdi autor članka “Deaccessioning : will France be next ?“. On to i argumentira, a kao primjer je uzeo jedno krasno Rafaeolovo djelo: “Madona iz Loretta”. Pomislio je na trenutak što bi bilo kad bi se francuski muzej odlučio prodati tu sliku? Naježio se od same pomisli, od užasa su ga prošli srsi, nakon toga dobio je napad epilepsije i na kraju napisao članak u kojemu se protivi ideji da se slike mogu prodavati.

Nažalost ne znam Francuski, ali da znam pitao bih ga par stvari…

Prvi bih ga pitao, zašto on misli da je Talijansko remek-djelo Francusko kulturno blago? Ako je to samo zato što se u jednom trenutku našlo na francuskom teritoriju — pitao bih ga kako je do toga došlo? Nije vrag da je netko u Francuskoj kupio sliku? Ili da je muzej kupio od nekoga (tko je mislio da je bezvrijedna)? Ako je prodaja nemoralna, valjda je i kupnja, zar ne?

Dakle, francuski muzej je sliku ili ukrao ili u jednom trenutku već sudjelovao u tom nemoralnom činu kupoprodaje umjetnina. Dakle…

(OK, dosta za danas, idem programirati…)

Trilijuni ljudi na blog.hr

Danas sam prisustvovao događaju koji je malo poljuljao moje uvjerenje o konačnom broju ljudi na ovom planetu.

Ovako nekako, čovjek je htio kreirati blog na blog.hr-u. Upisao je svoje korisničko ime, prošlo je OK. I onda je krenula potraga za nazivom njegovog bloga. Što god da je upisao — čudovište koje se krije u serveru odgovara: “postoji blog pod tim imenom, odaberite drugo ime”. A probao je svašta “3cijela14159265359.blog.hr”, “i-tebe-sam-sit-kafano.blog.hr”, “mujo-kuje-konje-po-mjesecu.blog.hr”, “nijedno-trivijalno-semanticko-svojstvo-nije-odlucivo.blog.hr”, “epistemiolosko-promisljanje-asfaltne-baze.blog.hr”. I vraga, svaki od tih naziva je već bio zauzet.

Tu na scenu stupa moja malenkost. Odlučih pomoći s teškom artiljerijom. Otvorih tekst editor i u njega dva put kopiram onaj Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipisicing elit… Kreirao sam md5 od cijele datoteke i probao:

http://2c3024b5487e6f72e3a9a778ffd64d.blog.hr

I rezultat je: “postoji blog pod tim imenom, odaberite drugo ime”.

Ljudi moji, ja vam kažem da Microsoft kupuje sitne ribe…

Warren Buffet i dokazivanje

Zamislimo jednu hipotetsku situaciju. Uzmimo Warrena Buffeta i dajmo mu kao zadatak:

Treba napraviti natječaj na kojeg se mogu javiti potencijalni poduzetnici iz neke od zemalja subsaharske afrike. 10 pobjednika natječaja dobijaju sto tisuća dolara bespovratno i deset predavanja WB-a o tome kako pokrenuti svoj biznis.

Pitanje koje bih postavio je: Hoće li ovaj natječaj poboljšati uvijete života ljudi u tim državama? Ja razmišljam na sljedeći način: Kad bi takav natječaj dala neka država — odluku o pobjednicimabi vjerojatno određivala neka birokratizirana komisija. Na kraju bi vjerojatno tu nagradu dobio nekakav tip s debelim političkim vezama. Dio od tih sto tisuća dolara bi dobili politički moćnici (kao zahvalu), a dio bi bio izgubljen jer je novac, naravno, poklonjen.

Muke po Dawkinsu: religija i postojanje boga

Navodno je Jutarnji list objavio početak feljtona “Iluzija o Bogu”, Richarda Dawkinsa. Živko Kustić ga, naravno, kritizira zato što Dawkins (navodno) ne razumije o čemu govori kad napada religiju. U principu nemam nekih “za” ili “protiv” Kustićevih argumenata, ali ja s RD-ovima imam jedan drugi problem.

Problem s Dawkinsom je u tome što on iste argumente koristi za dvije potpuno različite teze. On naime tvrdi kako je religija jedno veliko zlo i da bog ne postoji. I lijepo on objašnjava zašto je tome tako, ali ja od njega još nisam vidio distinkciju. Jer, “religija je zlo i bog ne postoji” nije jedna nego dvije i to potpuno različite tvrdnje.

Bovški gamsovec

Ovdje je iframe/javascript verzija panorame, a ovdje je java/applet (bolje izgleda, ali treba imati javu instaliranu).

Mraz, tuča ili suša

drlesar kaže:

U ponedjeljak, 13. kolovoza razgovarao sam s gospodinom Antunom (prezime za cijelu priču i nije bitno) iz Malog Mihaljevca. Pitao me čovjek zašto se svake godine ponavlja ista priča: najprije se zbog mraza, tuče ili suše proglasi elementarna nepogoda, onda se nas poljoprivrednike poziva da štetu prijavimo i onda ne dobijemo ništa.

Dodao bih nešto — treba malo razraditi definiciju elementarne nepogode. Jer, ako se svake godine desi “mraz, tuča ili suša” (a dogodi se, jer svake godine o tome slušamo) onda to jednostavno najčešće nije elementarna nepogoda!

Ili ovako, ako je ova godina nešto posebno sušna — ajmo se pitati koliko su česte takve godine. Na primjer, dolaze li takve godine s frekvencijom od jedne u sto godina (1:100) ili jedne u pet (1:5). Ako je omjer 1:100 onda naravno da to treba proglasiti elementarnom nepogodom, ali ako je omjer 1:5 onda sorry — godina jest vruća, ali za očekivati je da će se prije ili kasnije desiti. I taj rizik poljoprivrednik treba imati na umu i eventualno se osigurati na neki način, a ne tražiti pomoć od države.