Zamislimo jednu hipotetsku situaciju. Uzmimo Warrena Buffeta i dajmo mu kao zadatak:
Treba napraviti natječaj na kojeg se mogu javiti potencijalni poduzetnici iz neke od zemalja subsaharske afrike. 10 pobjednika natječaja dobijaju sto tisuća dolara bespovratno i deset predavanja WB-a o tome kako pokrenuti svoj biznis.
Pitanje koje bih postavio je: Hoće li ovaj natječaj poboljšati uvijete života ljudi u tim državama? Ja razmišljam na sljedeći način: Kad bi takav natječaj dala neka država — odluku o pobjednicimabi vjerojatno određivala neka birokratizirana komisija. Na kraju bi vjerojatno tu nagradu dobio nekakav tip s debelim političkim vezama. Dio od tih sto tisuća dolara bi dobili politički moćnici (kao zahvalu), a dio bi bio izgubljen jer je novac, naravno, poklonjen.
Ali — WB je čovjek koji ima nos za novac, ja vjerujem da bio on puno bolje izabrao i da bi od njih deset veći dio za par godina imao uspješne biznise. Otvorila bi se nova radna mjesta, ljudi bi imali plaće…
Prije nego što nastavim — moram napomenuti da ovo nije članak o ekonomiji i problemima siromaštva u subsaharskoj Africi. Ovo je polu-filozofska rasprava opovezanosti matematičkih modela i stvarnosti.
Pretpostavimo da sam u pravu i da ispravno vjerujem u nos za poduzetništvo gospodina Buffeta? Budući da je novac bio dat bespovratno — to dokazuje da tvrdnja “Zapravo jest dokazano da vanjska pomoć ne djeluje” ne može nikako biti istinita. Jer — našli smo kontraprimjer. Jedan kontraprimjer je sasvim dovoljan. Q.E.D. Možda je istina da “Vanjska pomoć najčešće ne djeluje”? Odnosno: “Ne djeluje pod nekim, točno određenim, uvijetima”?
Još ću malo sitničariti. Pretpostavimo da je netko ipak dokazao da je jedna takva generička ekonomska tvrdnja istinita. Pretpostavimo i da je svemir oko nas nedeterministički — to znači da je taj dokaz dokazan za beskonačno situacija. Vjerojatno puno više od onog uobičajenog beskonačno na kojeg obično mislimo. Dokaz takve tvrdnje bi vjerojatno kao pomoćne teoreme morao imati i potpuno matematičko objašnjenje svih temeljnih zakona fizike.
Onaj koji dokaže da “Vanjska pomoć ne djeluje” prije zaslužuje nobelovu nagradu iz fizike negoli iz ekonomije.
A, što ako svijet nije deterministički — tada taj dokaz jednostavno ne može postojati. Q.E.D.
–
PS. sad kad sam sve ovo rekao i moj disclaimer. Ovo gore je filozofsko sitničarenje. Ni ja ne vjerujem da bi Sachs trebao dobiti nobelovu nagradu za mir.
PPS. I vjerujem da vanjska pomoć (onakva kakvu zamišlja Angelina Jolie) ne djeluje.
PPPS. Vjerujem i to da ima puno istine u ekonomskim matematičkim modelima.
October 15, 2007 at 10:59 pm
Nobelovu za ekonomiju, ne mir, iako ni mir nije nemoguće.
Pitanje je da li bi se Buffetov način davanje novca smatrao “vanjskom pomoći.” No novac je i dalje poklonjen, što stvara problem moralnog hazarda kao i problem da mogući produzetnik koji primi novac ne bi izbjegao harač i korupciju samo zato jer Buffet daje novac.
No kad govorimo o vanjskoj pomoći podrazumjeva se način na koji Sachs, UN i slični razmišljaju i distribuiraju pomoć…upravo kroz birokratske i političke kanale. Kroz lokalne države aparate i razno razne agencije. Takva vanjska pomoće ne djeluje i postoji mnogo radova koji to potvrđuju, kao i nekih koji osporavaju. Nije 100% dokazano da NE, ali zadnjih 50 godina je dovoljno velik pokazatelj. Kvaliteta je bitna, a Sachs i ostali se zalažu uglavnom za kvantitetu.
October 15, 2007 at 11:15 pm
Da Buffet ulaže u dionice neke tvrtke — to bi bilo ulaganje, ali ovako nije… Ne možemo “vanjsku pomoć” definirati kao “sve poklonjeno od strane države ili naivnih ljevičara”. Naravno, na kratki rok Buffet će pogoditi, ali na dugi rok oni koji ulažu da bi im se novac vratio će imati više uspjeha od idealista. Ekonomisti koji daju prijedloge vladama kako unaprijediti gospodarstvo su isto “vanjska pomoć”.
Ali poanta je u ovome “Nije 100% dokazano da NE”, a meni kao matematičaru to znači jednostavno: Nije dokazano. Q.E.D.
I mirna Bosna :)
October 16, 2007 at 1:41 am
Hej! Ne da nije dokazano da vanjska pomoć ne djeluje, nego sasvim sigurno djeluje. Strana pomoć je sagradila jako puno infrastrukture u Africi (željeznice, luke, asuanska brana, ceste…), postavila je temelje obrazovanja i opismenjivanja a dan danas lijekovima i hranom doslovno održava na životu stotine tisuća ljudi.
Stranci ne uspijevaju pomoći da se standard života u afričkim zemljama digne na europski nivo, ali to ne znači da im nije uspjelo ništa.
Inače, uskoro mi stiže Easterlyeva knjiga o tropima, pa ću imati više komentara na tu temu.
October 16, 2007 at 9:09 pm
Na stranu samu činjenicu da vidiš svaki dan da u posljednjih 60 godina sva vanjska pomoć nije podigla životni standard tropskih zemalja, ima mnogo radova koji dokazuju da vanjska pomoć nije napravila mnogo dobrog i čak da stvara mnogo lošeg kroz krive poticaje koje daje na način na koji se distribuira. Easterly to naziva “aid curse.” U zadnjih 50 godina zapad je potrošio $2.3 bilijuna na vanjsku pomoć i stvarno nema ništa za pokazati. Brane, ceste aerodrom nisu podigli standard baš zato jer nisu riješile osnovne probleme siromaštva. Djeca još ne idu u škole u africi, ljudi ne dobivaju lijekove od 12 centi protiv malarije ili $4/mreže protiv komaraca. Nitko ne pokušava podići standard tih ljudi na europski nivo, to oni sami moraju i mogu. Vanjska pomoć bi im trebala riješiti neke osnovne probleme, no to neće uspijeti na i dalje isti način.
Easterlyeva knjiga je prevedena na hrvatski ili si je naručio na engleskom?
October 16, 2007 at 10:39 pm
Engleski.
October 16, 2007 at 11:14 pm
hvala!
October 17, 2007 at 7:50 am
Diskutirate o nečemu za što nemate strogu definiciju. Da citiram Wikipediju o Easterlyiju “He has worked in most areas of the developing world, most heavily in Africa, Latin America, and Russia.” — dakle i on je bio dio vanjske pomoći!
Ali, u stvari, ja mislim da mi ovdje nismo toliki neistomišljenici kao što izgleda. Jedino što neki :) žele pod definiciju za “vanjsku pomoć” strpati samo ono što definitivno ne funkcionira. Jer, potpuno je jasno da veliki dio pomoći ne radi ono što bi trebao nego samo uništava gospodarstva tih zemalja. I mislim da se slažemo da je ovaj afrički ekonomist u pravu.
October 17, 2007 at 7:56 pm
Što se tiče knjige, htio sam reći da je šteta što se u Hr slabo prevode dobre knjige, pogotovo iz ekonomije.
Ja sam rekao da treba razlikovati između dobre i loše vanjske pomoći i način na koji se distribuira. Kvaliteta je važnija od kvantitete vanjske pomoći. :)
October 18, 2007 at 4:11 am
Afrika je velika. Sastoji se od različitih geografskih područja, mnogih naroda, a u proteklih pola stoljeća iskusila je različite oblike vlasti i načine stranog upletanja. Dovoljno kombinacija da možemo izvući neke zaključke o tome što funkcionira a što ne.
Komunizam, recimo, nije uspio postići dobre rezultate nigdje na kontinentu.
Nije doduše ni kapitalizam. Istina je da se domaće robe cijenama ne mogu natjecati sa robama iz donacija, kako kaže gorenavedeni intervju. Ali kada bi strana pomoć bila glavni afrički problem, one regije u kojima pomoć prestane bi trebale početi rasti brže od drugih. Nisam primjetio da je to slučaj.
Zaključci o tome zašto su Afričke zemlje uglavnom nerazvijene nisu uopće politički korektni. Nerazvijenost naime nije krivica stranaca, nego su uzroci lokalne prirode, prije svega nesposobna vlast, ali i narod koji takvu trpi (ovo nije kritika samo afrikanaca, isto vrijedi i za nas).
Tipove poput J. Sachsa ja ne shvaćam ozbiljno. Ne znam što nas taj može naučiti.
Africi treba pomagati i dalje, po meni uglavnom kroz pomoć školstvu. A da postoji čarobni lijek za siromaštvo, ne vjerujem.
October 22, 2007 at 11:14 pm
Vezano uz “korisnost” vanjske pomoći – ja bih rekao da se prvenstveno treba gledati kroz value for money parametar. Odnosno, svaka pomoć je dobrodošla, ali je pitanje na koj inačin tu pomoć usmjeriti kako bi efekt bio najveći.
Slažem se da Sachsova teorija “ne pije vodu” (barem ne na velikoj skali !).
Što nas vodi do INSTITUCIJA !!! A vanjska pomoć je upravo tu najviše zakazala jer je kroz birokratizaciju i korupciju čak NEGATIVNO djelovala na razvoj institucija države !