Nezavisnosti razne…

Ovako: moja hipoteza je da “svijet” u zadnjih dva desetljeća nije olako priznavao države ukoliko nije bilo pravne podloge. Jasno da nisam stručnjak (ali se nešto “putem” i nauči). Evo zato spiska za potvrdu ili opovrgavanje:

Nisam ksenofob, ali…

Nisam ksenofob, ali Vidoviću i Šiljegu bi bilo bolje da šute. Prvi je došao iz Livna, a Šiljegovi su iz doline Neretve. Istranima je već dosta tih velikih Hrvata koji nas svako toliko oslobađaju. Došli su u Istru jer je najrazvijenija regija. Da je bolje u Livnu ili Duvnu, mi bismo odlazili k njima, žestio se [Damir] Kajin.

E sad, da bude jasno, o čovjeku koji je ovo gore izjavio ja imam prilično nisko mišljenje, tako da je nastavak ovog teksta možda smislena kritika, a možda je samo odraz moje antipatije. Procijenite sami.

Re: Kosovo i Srbija

Tekst o Kosovu i Srbiji imam među draft-ovima već mjesec i pol, ali mračni me je preduhitrio (ili jednostavno nisam bio dovoljno hrabar objaviti ga :).

Razlozi za optimizam

Uvijek ima izuzetaka, ali u principu ja sam optimist. Što se tiče mog života, što se tiče svijeta. Ponekad možda i bez razloga, ali ako ništa drugo — čisto iz inata cijelom svijetu koji tvrdi da nas očekuje sodoma i gomora…

Na primjer danas, uz sve crne kronike i vijesti o kriminalu evo i dvije dobre vijesti. Prva kaže da su se u Švicarsku vratili medvjedi. Dakle, nije istina da se priroda ne može vratiti na scenu, a u mnogim slučajevima se definitivno i vraća. Nakon sto godina medvjedi su opet na sceni. Jedan moj prijatelj kaže da u šumi pored Vrsara ima vukova, a znanstvenici su otkrili da je šumski pokrov Zemlje danas puno zdraviji nego prije pedeset godina.

Druga sretna vijest — Charles Taylor je na sudu u Haagu. Nešto što bi prije 15 godina zvučalo nemoguće. Prije petnaest godina bi optimisti vjerojatno tvrdili da će prije doživjeti smrt od strane neke od suparničkih frakcija (a koja će onda nastaviti vladati u njegovom stilu). Eto, na kraju ispada da je doživio suđenje. Pa čak i ako ne bude osuđen na smrt rezanjem ruku ili paljenjem kože (metode kojima se koristila njegova dječja vojska) — osuda bi bila važna zbog simbolike i pouke.

Precjednici

Ne znam vi, ali mene trenutno puno više zanima politika u Turskoj i Francuskoj nego ovi naši domaći. Iako, priznajem, ima barem jedan domaći političar kojeg se svakih par dana moram sramiti (to je gradonačelnik moga grada, ali o tome drugom prilikom).

I u Turskoj i u Francuskoj se održavaju predsjednički izbori. Doduše u Turskoj ne više jer je ustavni sud ukinuo rezultat glasanja (tamo se za predsjednika glasa u parlamentu) zbog nedostatka kvoruma. Dvije stvari su mi posebno zanimljive…

U Francuskoj se meni jednostavno čini da su pojmovi konzervativci-progresivci malo pomiješani. Ako uzmemo definiciju “konzervativca” kao onog koji ne želi da se stanje promijeni — onda je kandidatkinja socijalističke stranke u stvari težak konzervativac.

Kao ilustraciju toj tvrdnji:  U Francuskoj država zabranjuje sakupljanje podataka o rasi i nacionalnosti državljana. Jer, kao, svi su Francuzi i svi su isti. To je sve OK na papiru, međutim, budući da su “nacionalnost” i “rasa” nešto što se ne smije spomenuti — nacionalizam i rasizam se praktički može neskriveno prakticirati. I sve to — bez mogućnosti da se dokaže statistikama. Jedan od najprogresivnijih prijedloga u rješavanje to problema (o kojemu se ne smije pričati) je došao od konzervativnog kandidata. Sarkozy je predložio kako je dio rješenja problema integriranja muslimana u francusko društvo — više razgovarati i financijski pomoći njihovim religijskim i kulturnim institucijama. Već samo spominjanje činjenice da postoje i drugi koji su bitni, a i ideja o kulturnom pluralizmu je u stvari tipično ljevičarska i progresivna.

Eh, kad sam već kod Francuske — Bayrou, centristički kandidat je prije par godina imao jednu od rijetkih smislenih izjava o poznatom francuskom antiglobalizmu. Rekao je, otprilike, kako je to u stvari samo prikriveni protekcionizam. Cilj nije borba protiv multinacionalnih kompanija — nego u zadržavanju dosadašnje bogate financijske pomoći koju ima francuska poljoprivreda (od strane EU-a).

A krajnji rezultat je da ponuda francuske prehrambene industrije uništava ekonomije siromašnih država Afrike s kojima francuska trguje. Toliko o slobodi i jednakosti.

Hrabra izjava, jedino što nije imao hrabrosti ponoviti ju na predsjedničkim izborima. Budući da je morao je na traktoru dolaziti na izborne skupove — biti iskren bilo bi političko samoubojstvo…

A u Turskoj? Drugom prilikom, moram sad ići šetati psa :)

Povijest kao zatvoreni krug?

Američki ekonmist Brad DeLog kaže kako nije istina da se povijest ponavlja, nego:

History doesn’t repeat itself, but it does rhyme.

Iliti na ‘rvackom:

Povijest se ne ponavlja nego rimuje.

Tekst inače nije općenita diskusija o povijesti nego o izraelskom napadu na Libanon 1982. Citat o rimovanoj povijesti se odnosi na sličnosti tog rata s današnjim Irakom.